RSS

Rukom pod ruku sa Linuxom slavim

19 velj.

Nisam više na pragu pedesetih. Upravo prelazim preko njega. Ali sve je to super, dok se osjećam kao i ova ekipa oko mene. Jer vračam se sada unatrag i umjesto da starim, ja sam svakim danom sve mlađi. Uz put, i znanje mi “nestaje” iz glave jer kako više učim, vidim da sve manje znam. Moj prijatelj Albert bi rekao: “Sad tek znam da ništa ne znam” ili tako nekako. Izbjegavam društvo moje generacije a pogotovo ako razmišljaju kao većina njih. Oduvijek sam se igrao s klincima u dječjoj sobi dok su “stariji” diskutirali o režijama, politici, nogometu… Često su mi i prigovarali da sam neozbiljan i malo čudan. Ja sam sebi bio uvijek skoro normalan. Ismijavali su moju zaigranost i neozbiljnost. Ne zamjeram, nisam uvrijeđen jer to je njihov problem.

Osjećam se i sada kao klinac u osnovnoj. Kao đak prvak iako sam prvi razred Linux škole završio još prošle godine. Još uvijek sam mlad i naivan jer se nadam da će i većina mojih vršnjaka početi razmišljati kao ja. Da, na žalost većina ne misli tako i važniji su kilovati ispod haube nego mišljenje jednog neozbiljnog klinca prosijede kose. Važniji su im gigabajti od osmjeha, inči monitora od sretnog braka i obitelji kao osnovne ćelije svakog društva. Nemam zato ja ni veliku plazmu, ni veliki auto, ni puno € na računu. Ali sretan sam i bogat čovjek dokle god me zdravlje služi.

Samo jedan moj live-CD vrijedi više nego svi prozori ovog svijeta sa pripadajućim okovom.

slika

Već više od godinu dana nisam sjeo za onaj kućni PC koji je pokraj prozora i vozi “prozore”.
Ne fali mi ništa, jedini kontakt koji smo ostvarili je kada smo zaplesali Sambu i prebacili moje dokumente i slike na moja dva laptopa. To je bio posljednji pozdrav sa strojem koji ima duplo više konjskih snaga od ova moja oba zajedno. Iako je jači, brži pa čak i noviji od mog Asus-a nije mu ni do koljena po zadacima koje obavlja. Nije bitna količina RAM-a i brzina procesora već tko upravlja strojem. Sve što mi se događa mogao bih svesti pod zajednički nazivnik. Na poslu, kod kuće, na ulici ili na kavi s dragim prijateljima. Sve je to isto. Najvažnije je kako se osjećaš. A ja, hvala na pitanju, osjećam se više nego dobro u zadnje vrijeme zahvaljujući Linuxu i ekipi okupljenoj oko njega.

Hvala na čestitkama svima
Pa i vama koji niste s nama
Jednoga dana možda svratite
Linux je zakon, tada shvatite
LZS je zapamtiti vrlo lako
I nema nazad samo tako
Ostajemo tu, vjerni do vijeka
Jer protiv Linuxa nema lijeka

Nazdravljam Vama dragi moji LZS-ovci i svima onima koji će to tek postati.

Screenshot - 20.02.2013 - 22:07:34

 
1 komentar

Objavio dana Veljača 19, 2013 u Uncategorized

 

Jedna odgovor na “Rukom pod ruku sa Linuxom slavim

  1. Grof

    Veljača 19, 2013 at 12:46 pm

    Ovo ti je rečenica stoljeća!🙂
    “Samo jedan moj live-CD vrijedi više nego svi prozori ovog svijeta sa pripadajućim okovom”

    Živi dugo i uspješno, Vlado!

     

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: